Zakon o radničkim vijećima (WOR) poznaje dva odvojena puta koja oba mogu biti relevantna kod automatizacije i AI-a. Jedan kolosijek odnosi se na odluke koje utječu na organizaciju kao cjelinu: reorganizacija, promjena podjele zadataka, značajna ulaganja u tehnologiju. Za to vrijedi savjetodavno pravo. Drugi kolosijek odnosi se na propise koji utječu na pojedinačnog zaposlenika: kako se rad mjeri, prati ili ocjenjuje. Za to vrijedi pravo na suglasnost. Oba kolosijeka mogu se istovremeno primjenjivati na jedan projekt automatizacije, i baš tu često nastaje problem u planiranju.
Točni članci i precizan opseg oba prava navedeni su u samom WOR-u i u pripadajućem obrazloženju. Budući da je tekst na određenim dijelovima pooštren i da se tumačenje u praksi mijenja, aktualni tekst zakona i pripadajuća sudska praksa su mjesto na koje se treba osloniti, a ne sažetak na stranici baze znanja.
Savjetodavno pravo odnosi se na odluke koje mijenjaju strukturu ili način rada organizacije. Kod automatizacije radi se o stvarima kao što su: uvođenje sustava koji znatan dio odjela navodi da radi drugačije, ulaganje povezano s preuzimanjem zadataka od strane softvera, ili reorganizacija koja slijedi iz primjene AI-a. Ne spada ovdje svaki alat koji se negdje nabavi — pitanje je ima li odluka znatan utjecaj na organizaciju rada, radne uvjete ili zapošljavanje.
Trenutak u kojem je to relevantno nalazi se prije konačnog odlučivanja. Traženje savjeta unatrag, kada je odluka faktički već donesena, ne udovoljava svrsi zakona. To znači da tema mora biti na dnevnom redu čim se ocrtaju konture plana automatizacije, a ne tek kod provedbe.
Pravo na suglasnost bliže je osobi nego organizaciji. Odnosi se na propise o: obradi osobnih podataka zaposlenika, sustavima za mjerenje ili kontrolu učinka, i mjerama koje se odnose na praćenje prisutnosti, ponašanja ili produktivnosti. AI-sustav koji automatski ocjenjuje rad, bodovanje rezultata, ili bilježi podatke o korištenju od strane zaposlenika, brzo dolazi u sferu ovog kolosijeka — i onda kada se organizacijski utjecaj sam po sebi čini ograničen.
Ovo je drugi okvir procjene od savjetodavnog prava i ta dva mogu postojati nezavisno jedno od drugog. Alat koji malo mijenja u organizacijskoj strukturi, ali bilježi ponašanje zaposlenika, može bez obveze savjetovanja ipak biti podložan obvezi suglasnosti. Obrnuto, veliki korak automatizacije može biti podložan savjetodavnoj obvezi bez da sadrži propis koji zahtijeva suglasnost. Ta dva puta dakle treba procjenjivati odvojeno, a ne kao jednu cjelinu.
Analiza koja utvrđuje koje zadatke AI može preuzeti — kao ona koju provodi ftetoai — daje činjeničnu sliku zadataka i indikativnih sati, podijeljenih u tri kategorije: AI može preuzeti zadatak, AI radi pod nadzorom uz ljudsko odobrenje, ili posao ostaje ljudski. Takva analiza nije odluka niti kadrovski savjet; to je ulazni podatak za razgovor koji nakon toga treba slijediti, uključujući razgovor s radničkim vijećem.
Da li i kada ta analiza postaje spremna za odlučivanje i time podložna savjetodavnoj obvezi, ovisi o tome što će organizacija s njom učiniti. Brojka o oslobođenim satima sama po sebi ne govori ništa o tome što se događa s funkcijom ili s osobljem — to je odluka koja je na poslodavcu i za koju vrijede vlastiti zakonski uvjeti, s vlastitim okvirom pažljivosti. Za to pogledajte i stranicu o pažljivom postupanju pri ukidanju radnih mjesta. Onaj koji analizu zadataka podijeli s radničkim vijećem, dobro čini ako pri tome i pokaže što raspon govori a što ne, tako da se indikativni postotak ne shvati kao utvrđena činjenica ili kao prikrivena odluka.
Česta poteškoća nije pitanje je li nešto podložno savjetovanju ili suglasnosti, nego kada to treba postati aktualno. Čim plan automatizacije prijeđe iz ideje u konkretan prijedlog — dobavljač je izabran, pilot je proveden, izrađen je vremenski okvir — postoji rizik da zakonsko uključivanje radničkog vijeća stigne prekasno. Zakon zahtijeva uključivanje u trenutku u kojem radničko vijeće još stvarno može utjecati na odluku, a ne u trenutku kad se može dati samo objašnjenje.
Osim toga, korisno je uvidjeti da je analiza zadataka u određenom trenutku samo snimka stanja. Softverske mogućnosti se mijenjaju, i to što ponovno mjerenje pokazuje pola godine kasnije može odstupati od prve analize. Pogledajte što pokazuje ponovno mjerenje za to kako to funkcionira kroz vrijeme, i zašto se jednokratna analiza ne treba koristiti kao trajni podatak u postupku s radničkim vijećem.
Prvi korak često nije pravni, nego činjenični: znati koji zadaci u vašoj organizaciji stvarno imaju izgleda da ih preuzme AI, koji bi mogli ići pod nadzorom, a koji ostaju ljudski posao. Na temelju toga, zajedno sa savjetnikom koji procjenjuje stranu vezanu za WOR, možete utvrditi je li i kada je riječ o obvezi savjetovanja ili suglasnosti. Za tu činjeničnu slika ftetoai nudi besplatni brzi test: dvanaest pitanja, bez registracije, s indikacijom kojeg dijela sati u vašem profilu danas AI može preuzeti. Potpuni radni test, s više detalja po zadatku, još je u izradi. Za razgovor sa samim radničkim vijećem postoji stranica o informiranju radničkog vijeća o AI-u, s pažnjom na to što se smije i što se ne smije potkrijepiti brojkama.
Vraag maar. Ik ken de kennisbank van deze site; wat ik niet weet, zeg ik erbij.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.